Opet Twinke po Americi....
srijeda, 24.11.2010.
JAMAICA PART 2
ocito nam ne moze stati sve u jedan post jer nam nikako ne zeli primiti, pa eto, cemo staviti u 2 posta..
Prva stanica DUNN'S RIVER FALLS, cca 5min vožnje i 7$ taxija od ocho riosa!
Ulazak je koštao 15$, a rentanje gumenih shoes po 7$ a za ormarić za spremit stvari jos 4$. Prvo je bilo samo nas 4, ali ubrzo je došlo još turista i to samo u kupaćima. Malo nam je bilo čudno jer smo mi bili jedini u robi, i iskreno nije bilo baš lijepo gledati sva ta sala 
A onda smo krenuli u penjanje po stijenama!!!
Dunn's river falls
A ako želiš možeš ostati i na plaži.
With local guy
Dok smo pokušali otići nakon sat i pol, opet te napadaju da kupiš suvenire za preveliku cijenu i zato je najbolje da je sam odrediš a za to se dobro ---- cijenkati!!!! 
Ali stvarno su naporni!!!
Kasnije su Larissa i NIck otišli doma a nas 2 smo išle u Mystic mountain, 10min hoda od Dunns falls. Išle smo na canopy tour što inače dođe 85US$ i VIŠE, ovisno da li uzmeš nekakve kombinacije i tako...JAKO JE SKUPO, ali mi smo imale besplatno jer je vlasnik porijeklom Hrvat a i Annabellin prijatelj, pa ga je ona zvala da pita u biti da li imamo kakav studentski popust, pa je rekla da ima 2 cure iz Hrvatske, pa je Jelka s njim pričala na telefon, i bla, bla, WE HAVE COMPLIMENTARY TICKETS!!!a on se taman vratio s putovanja po HR, Bosni i beogradu..bio je i u Opatiji!!! Drugi put kad dode moramo ga počastiti kod nas!!! Woo Hoo!! Nema di nema Balkana!! 
Ovo se sve nudi u Mystic mountain
Pogled na Ocho Rios
Krenule smo s vožnjom boba
Pa usputni muzej..
A onda conopy tour ili kako smo mi to nazvale VJEŠANJE KAO TARZAN!!!! 
Najbolja stvar koju smo ikad probale!!! i svima je preporučujemo, sviiiima, koliko god da košta!!
Vješanje kroz jungle!!
Ovo sam se slikala dok mi je trajala "vožnja"!
U grupi nas je bilo 6, nas 2, par iz Wales-a i 2 ženske Amerikanke! Ekipa je bila super zabavna pogotovo crnkinje iz USA i Ms.Queeny iz WAlesa koja se toliko bojala da nije ni gledala ispred sebe dok se vozila po đungli!
1 od crnkinja, presmješne su bile!!
S našim vodičima!! Prvi koji su nam se nabacivali, a da nije bilo na neki odvratan način nego čak malo i flattering! 
And they're not too bad either 
1 od 6 vožnji
I
I opet nas je uhvatila kiša ali koga briga više. Kad smo došle doma morali smo si još nešto ostvariti sa Švicarskom a to je KAYAKING!!! Besplatno, savršeno, kiša je do tada stala, more predivno i toplo, a društvo jako ugodno!!!
Fun fun fun 
Larissa i Nicholas, 20 i 23godine na jednogodišnjem putovanju kroz Srednju i Južnu Ameriku i totalno bez plana, rezerviranih karata i 2 torbe - BEAUTIFUL!! Neka im je sretno!!
Ja se malo bućkam
6.DAN i nećete vjerovati ali SUPER SUNČAN!!! WOOOOOO HOOOO!!! Ali baš sunčan! Onak, skroz, bez ijednog oblačka!! Pa mislim da je bilo i vrijeme!!
Annabella nam je opet pomogla da uštedimo nešto novaca. Htjeli smo ići vidjeti selo Nine Mile gdje se rodio i živio reggae pjevač Bob Marley. Do tog sela ima vožnje cca sat i 20h, moguće sa public transportom ali preeeedugo traje, moguće je ugovoriti i neku tour-u ali preskupo (cca 70$), pa nam se itekako svidjelo kad nam je Annabella nazvala njenog taksistu kojeg inače zove za svoje goste kojima renta 2 apartmana i to za 70us$ simo i tamo, za nas četvero, a inače bi u jednom smjeru samo bilo 80 kod drugih!!!
Na putu prema Nine Mile opet smo uživali u prirodi jer je stvarno divna!! Onaj miris zelenila jooojj neprocjenjivo!
Na putu prema Nine Mile
Negdje na pola puta nas je Vince the taxi driver odveo kod prijatelja u šumu da vidimo kako izgleda plantaža marihuane koja je naravno ilegalna! I voila! Prvo smo morali stati s autom malo unutar šume pa još pješke u šumu nekih 15ak min i onda...jer on tamo ima ne samo marihuanu nego i povrća i tako, malo da se sakrije, a malo da ima i za sebe, jer tamo i živi, a po hranu ide svakih 2 tjedna u grad-..
S Vinceom
Ovako pa još malo se treba osušiti i ready for use!!
A tu se suši! 
I ovdje naš domaćin po imenu Herbi živi sa svoja 2 prijatelja. DA DA! ČOvjek živi u šumi! I svaka 2i pol tjedna ode do grada po hranu i vodu a svo ostalo vrijeme je u šumi, sadi travu, kupus i još par toga i puši travu po cijele dane! What a life!!
Vince
Herbi nam je išao još dalje u šumu da nam nabere travu pa da nam smota ! Inače 1 joint ili kako to djeca već zovu these days hehe, dođe po 1US$! Mi smo uzele sebi jer nam je rečeno da se sigurno nećemo napušit od prva 2 puta nego od negdje trećeg..kažu da su tako rekli na Dnevniku 
Pozdravili smo se s Herbijem i malo nas je otpratio držeći Jelkicu za ruku, ma što nije sladak!! Malo smo očistili svoje tenisice od blata da nitko ne bi skužio gdje smo bili! For the first time I felt like a criminal!!
Bilo je tako lijepo sunčano ali god damn hot!! Ni ne osjetiš da je toliko sparno a majica ti mokra da je možeš ožmikat!! Baš mi je drago da smo vidjeli toliko malih sela, većinom siromašnih štalica i to bogu iza nogu!!
Ulaznica je koštala 19$ i pod obavezno je bilo kupiti 1 svijeću za 1$ i zapaliti je za Boba! Ali obavezno je bilo! Mislim..come on!! Naravno ulaz je kroz Gift shop pa pričekaš svog vodiča u baru..jako clever!!
Ovo nam je bio vodič s kojim sam i zaplesala reggae na kratko! Inače nakon par rečenica slijedila bi neka pjesma tako da smo mi imali i svoj privatan show!! lik je bio toliko napušen da nije ni kužio da ponavlja iste rečenice par puta zaredom!! 
Mali Bob muzej o njegovim pločama
Na putu do Marleyjeve kuće
Crvena boja za krv, žuta za sunce i zelena za travu!!
No need for explanation!
U ovakvoj kućici su živjeli Marleyjevi..
Tu je nastao baby Marley
Bilo mi je presmješno što su obojili neki kamen u bojama jamaice i tamo je meditirao Bob nakon što bi se dobro napušio naravno!
A ovo mu je bila kuhinja..tako kaže naš vodič!
U ovoj maloj crkvici je pokopan Bob Marley i njegov brat! Nismo smjeli unutra slikati! Tu smo zapalili naše svijeće!
Za kraj naše ture naravno napomena da se daje napojnica vodiču! Neka mu je, bar za pjevanje!
Kad smo se vratili u Ocho Rios, Vince nas je pustio u neki kafić da si pojedemo ručak! evo pogleda!
A ovo već duuugo nisam vidjela, rukom ispisan račun na komadu papira! Hmmm..
Jele i ja smo isto popodne krenule natrag u Montego Bay jer smo od tamo next day imale let za Floridu. Opet smo spavale na istom mjestu ali smo si kupile noć na 3.katu gdje su nam i Talijani imali sobu!! Sad je pogled bio puuuno bolji!!
Krevet je bio tako doooobar, ali sam sljedeći dan dobila neku alergiju po nogama! Boo..
Let za doma nam je bio u 13.30h pa smo imale vremena da se odmorimo, naspavamo i još malo slikamo!
Margaritaville - kafić i restoran i mjesto za zabavu u MOntego Bayu ali ima i u Ocho Riosu i u Negrilu
A ljudi koji su ovako obučeni po cesti , oni su tu da čuvaju turiste!! They are good guys!!
Doctor's Cave beach
I imale smo taman vremena da za zadnji put odemo u Bobsled cafe na doručak i rum colu i kaficu! Jele smo pravo jamaicanski doručak, ackee i saltfish što zapravo ima okus kao kajgana s ribom, a finoooo!!
Ackee i saltfish sa tako toplim i mekanim kruhićem! Ackee je bobičasto povrće koje ponekad sirovo može biti i otrovno!
S konobaricom
One last look
I time to say goodbye!!! Šmrc.. 
Ali u Jamaica stilu..RELAXED!!
DO sljedećeg puta..JA MAN!!
JA MAN...JAMAICA ;) by Linda
JAMAICA
Krenut ću od onih materijalnih info. Povratnu kartu smo platile samo 271$, Fort Lauderdale-Kingston-MOntego bay-Fll, i kupile smo je samo mjesec dana ranije i to preko Priceline.com. Na aerodrom nas je vozio Dušan kod kojeg smo i ostavile sve naše kofere, a uzele smo si samo 1 torbu jer smo računale da ćemo se ionako iovako pržit na plaži ALL THE TIME!!
Iskreno, nismo apsolutno NIŠTA imale isplanirano što ćemo raditi na Jamaici pa sam ja bila malo ljuta zbog toga jer apsolutno nismo stigle, ali smo upotrijebile joker zovi i zvale našu Miju u NYC da nam ispriča čime se ona bavila na JA MAN zemlji iako je ona posjetila druge gradove nego što smo mi imale u planu ali no biggy!
Let je trajao vrlo kratko, samo 2 sata. Kad smo sletile u Kingston već je kišilo pa smo bile malo nezadovoljne zbog toga, ali smo si zamislile da je to TAJ JEDAN DAN za koji je Mia govorila da će nam sigurno padati kiša . U Montego Bayu, isto vrijeme, ali bože moj kaj sad.
Na izlazu s malog aerodroma smo pitale neke žene što rade tamo da nam preporuče nekog taxistu. Nije prošla sekunda već ih je 20-30ak bilo ispred nas. Moram priznat da nam nije bilo ugodno jer su bili sami muškarci oko nas, ali baš previše njih sa onim "evo još turista koje ćemo opelješit"pogledima!! A isto tako i sa "mmmm you fine" pogledima koje uopće ne volimo!!! Dobro, situacija kakva je, koračamo Jele i ja prema taxiju i nadamo se boljemu..i vremenu i feelingu! Jedine smo bile u taxiju. To napominjem jer taxi nije bio onako običan auto nego mini kombi. Vožnja nije trajala ni 5min i već smo stigle do naše guesthouse i evo još jednog razočarenja! Naš taxist nam naplati 15 jebenih dolara za tu minijaaturnu vožnjicu!!! Očekivale smo naravno nekih 5-6$ jer nam je Mia rekla da više od toga ne bi smjele platiti jer je sve sasvim blizu. Rekla sam vozaču da mu ja toliko ne dam! Al onda je izvadio neki papir na kojem piše da stvarno toliko dođe od aerodroma do Hip Stripa tj tog dijela Montego baya koji je za turiste i do kojeg se doslovno voziš 3min!! I ok, platimo mu , nek mu bude, ali sam ja bila tako ljuta ko pas!! Tako da prvi dojmovi nam baš i nisu bili neki , a i kiša nije ništa pomagala.
Caribic house, naš smještaj je bio sjajan jer je lokacija bila takva. Odmah preko puta najljepša plaža u MoBayu - Doctor's Cave beach, dućani oko tebe, suveniri i te sitnice, kafići , restorani, tako da ako bi netko išao tamo to bi bila moja preporuka. 1 noć u guesthousu nas je koštala 30$ svaku, ali ima i jeftinijih za naći. Mi smo odabrale Carib house jer smo na netu pronašle jako puno pozitivnih referenci pa..
Caribi guesthouse
Malo real jungle
Ulaz
Imali smo i privatni vodopad
Simpatična cura sa recepcije sa sinom
Malo umjetne jungle
Ostavile smo torbu, legle malo na krevete i zaspale. Kišilo je ko ludo pa nije imalo smisla ići bilo gdje. Iznenadilo nas je to što već u 18h je mrkli mrak. Kiša je prestala na par min pa smo se krenule šetati, no to nije trajalo dulje od 10ak min jer vani uopće nije bilo nikakve rasvjete osim one od reklama kafića, restorana i to, auti su nam non stop trubili jer naravno crnci na Jamaici i nisu tako drugačiji od crnaca u Americi pa nam je to već nažalost i normala, a i na cesti nije bilo baš nešto ljudi pa smo se vratile u kafić odmah do naše Caribi house.
Kafić je jedan od najpoznatijih a zove se Jamaican BOBSLED cafe pa ni ne moram tu previše objašnjavati.
Jamaican Bobsled cafe
Bilo je dosta turista, sve opet muškarci pa smo se i ponadale da ćemo se s nekim skompat jer smo taj dan često puta čule da nam nije pametno da smo po gradu same bez muškog! Pa jebem ti ja takvu zemlju u kojoj kao turist ne možes slobodno šetat a da nemaš muškarca pored sebe!! Pa di smo mi to došle??? Par stola do nas je bio neki par, naši potencijalni prijatelji..barem smo se tako ponadale jer super bi nam došli, on pogotovo Malo smo nešto pojele i popile i otišle u sobu jer nema smisla dulje od 2 sata bit u kafiću. Nakon malo tv-a opet smo utonule u san.
Sljedeći dan smo išle opet u kafić jer su oni imali free wi-fi, i kad smo se vraćale u sobu, sretnemo onaj par od noć prije, naše potencijalne prijatelje 
i ja iz vedra neba pitam kamo su krenuli jer su imali svoje kofere sa sobom, a mi smo ionako htjele poći za Negril! I, what do u know, i oni idu za Negril!!! Woooo hoo!! To nam je bilo super jer napokon društvo, muško i žensko hehehe i podjelit ćemo troškove do Negrila.
Spremile smo stvari u 10min i našle se s našim Talijanima, Almom i Mimom. Neki taksisti su bili oko naše Guesthouse ali su tražili previše do Negrila, čak 80$!!! Američkih dolara ne njihovih što je jaaaaaaako skupo! Onda je recepcionerka nazvala nekog svog al i on je imao visoku cijenu iako smo mu preko telefona rekli da nećemo dati iznad 50$. Preko telefona mu je to pasalo,ali kad smo se vidjeli uživo i on je tražio jako puno. I pokazao nam je neke papire kao s nekim pravillim plaćanja gdje je pisalo da taxisti mogu tražiti čak i 120 ili 140$ do Negrila za 4 osobe!! Ma moš mislit!! A busom smo tamo isto za sat i pol, tj s 2 busa i to za 8$. Onda je Jele pregovarala s njim i dogovorili smo se za 60$.
Kiša nije prestajala, ali mi smo bili pozitivni.
Na žalost, došli smo samo do pola puta jer je vrijeme bilo katastrofa!!! Nismo stigli ni do nekog mosta preko kojeg se nije ni moglo jer je rijeka bila prejaka, a kiša još nije stala!! 
Evo što nevrijeme učini
Po putu...
Kad smo stvarno vidjeli da nam je Negril "pao u vodu", vratili smo se "doma". I opet smo cijeli dan bili u kafiću. Već smo bile domaće tamo.
Pošto je kiša još uvijek padala , kafić je bio krcat
Nismo provjerile dal ovo važi za žene
Mimo, Alma, i mi
Jamaican Rum + cola
Morale smo hehehe
Taj dan smo zapravo 2 puta bile u kafiću jer nismo imale što za radit, a i nije bilo struje u našoj guesthouse i to od popodne do sljedećeg dana. A već u 18h je mrak! Užas.
Ovo je drugi put u kafiću.
Naši jedini kišobrani
Mimo i Alma. Tad smo vidjele da nam talijanski baš više i ne ide! Malo smo ga pozabile 
Ali s obzirom da oni ne znaju ništa engleskog,nismo imale izbora hehehe
Malo smo bile kod Talijana u sobi i postale ljubomorne na pogled.
Njihov pogled..zamislite da ne kiši
I naš...nije vrijedno spomena 
A onda smo i po prvi put probale marihuanu. Sad bi neki moji prijatelji umrli od smijeha jer sam valjda jedina koja ne govori trava nego marihuana, ahh tako nevino 
Nas 2 je nikad nismo probale jer..pa jer nismo, nije nam to uopće bilo zanimljivo, niti smo imale društvo koje je pušilo, a i oni koji jesu , s njima ni nismo bile bliske I guess... a niti nam uostalom ne treba nešto da bi se relaxirale ili što već, volimo imat kontrolu nad svojim tijelom i to je to. Nikad nam nije dosadno da se moramo malo „zdrogirat“ hehe, ali pošto smo na Jamajci, morale smo ipak probati!! Nismo nikad ni cigaretu zapalile heheh ! I tako se mi malo družili , pušili, Mimo već bio high a mi ženske ništa! Jele je zapalila ko profesionalac, dok sam ja onako pravo amaterski zakašljala i gušila se Iskreno, nije da mi je baš onaj okus u ustima pasao, a nismo ni bile high tako da ...bummer!!
Evo Jele
Treći dan naši prijatelji su nas napustili i otišli za Negril, a mi smo ipak ostale u MoBayu jer je još uvijek padala jeb..kiša i nije imalo smisla putovat! Tako da smo opet dan provele u kafiću ali smo samo popile par pića jer smo već toliko novaca potrošile a ništa nismo vidjele nego samo na hranu i piće. A cijene su skupe za turiste. Cijene su kao u Americi , čak možda i skuplje, ali naravno u kafiću za turiste , nismo bile u niti 1 lokalnom. Vjerujem da je tamo upola jeftinije. Al kad nam je STALNO padala kiša, ali pravo nevrijeme, pljusak. So boring!!!TAko da smo otišle u kupovinu u supermarket tj dućani ne izgledaju nešto bajno i sa puno artikala al ok. i Naravno drže ih Indijci! I probale smo tipičnu Jamaican hranu i to patty!
Linda s pattyjem. Patty ima okus ko lisnato tijesto sa chicken ili beef unutra! Fino je!
Taj dan u kafiću nije bilo neta, možda isto zbog nevere pa nam je security iz kafića rekao da idemo u neki hotel gdje ima wi-fi , blizu kafića. Eto pogled od tamo!
Ovoj bakici smo kupile malo voća jer nam je bila baš simpatična i slatka!! Ma vidi je!!! Buci buci! Još bez zubi, a kad smo je pitale za sliku onda je uzela mango u ruku i rekla CHeers!!!
Jel vjerujete da smo tu večer išle spavat već u 21h jer opet nije bilo struje pa nismo mogle gledat tv, nije nam bilo Talijana i još uvijek je pljuštalo!!! Mi na Jamaici, na vacationu i u krevetu u 21h!!! Unbelievable!!! 
Ali nekako nam ništa nije upropastilo our mood!! Bilo smo happy zbog puno toga, čak nam je bilo i smješno više što je ta kiša padala.
Što nije ovo slatko , stalak na bob za ketchup, sol i to!!
4. dan--OCHO RIOS!! I KIŠA NE PADAAAAAAA!!!
U Ocho Riosu nas je čekala Annabella, 66ogodišnja couchsurferica kod koje smo imale dogovorene 2 noći.
Probudile smo se ranije, spremile se i Uzele smo taxi od guesthouse do downtown Montego baya. Vozač je rekao 15$ za 5min vožnje, ali više se nismo dale zajebavat! Jele mu je rekla da nema šanse, dala mu je 6$ jer je dan ranije toliko naplatio Talijanima! Pa šta oni misle da smo mi blesavi!!?? MIslim razumijemo da žele zaradit što više od turista i sve, ali tako ih pljačkat, to je stvarno već bezobrazno!! Ali nemaju oni pojma s kim imaju posla, Jele je šefica kakve nema, nema s njom "zajebansije"!!! Taj isti taksist nas je pokušao nagovorit da s njim idemo do Ocho Riosa jer da je opasno za cure da idemo busom (what the fuck???), ali nas nije bilo briga!!! DA, bile smo jedine bjelkinje u busu tj u mini kombiju za cca 15ak ljudi, DA , dok smo čekale u busu do našeg prozora je došlo sto muških govoreći hey beautiful , take me home i takve stvari , ali mi se nismo dale smesti, pa su nam htjeli prodati svašta (a mislim, tako oni inače isto rade) pa smo od jednog kupile kikiriki i od drugog vodu za džabe, tek toliko da nešto uzmemo!!! Od busne stanice tj pijace jer je to tamo njima sve u jednom , do našeg odredišta nam je trebalo sat i pol. I to nam je bilo baš experience!! Slušale smo reggae, UŽIVALE u pejzažu jer je priroda Jamaice PREDIVNA!!!! Stvarno je!! I samo da kažem da su nas stavili na prva mjesta odmah do vozača tako da se ne stišćemo s ostalima iza, jer oni nakrcaju taj mini busić, koji je kao kombi, do kraja, a i više samo da se zaradi..pravo im budi, a mi smo imale onda royal sjedala heheheh. Ma bilo nam je super.. a presmiješno nam je bilo kad se lik derao (za još popuniti mjesta) OCHO, OCHO, OCHO, OCHO...i vjerojatno vam nije sad to smješno jer ne znate na koji je način on to govorio, ali mi smo crkavale od smijeha!!!
Naš vozač
Cure u uniformi za školu
Čim smo došle u O.rios ja sam bila sretna!! Imala sam neki feeling da će nam Annabella bit naša sunčana točka na Jamaici! I imala sam pravo! Kao prvo dočekala su nas 3 peseka a tek kad smo vidjele di smo došle , uuuuuuuuuuuhhhh lord!!!!
Soba gdje smo spavale
Na terasi
Pogled vrijedan "MILIJONE"!! 
Domaće voće
Just chillin'
Barem 1 od pasa je uvijek bio s nama
Ovo bi kao bio dnevni boravak s pogledom na terasu!
Annabella ima i vlastiti pristup moru!! I svoje kayakeeeee woo hoo!!
Oko kuće
Navečer su trebali doći cura i dečko couchsurferi iz Švicarske pa smo popodne pojeli neku finu juhicu!!
Pogled dok jedeš
Za tenk ju smo bar suđe oprale
A vidi ovu malu kako pajki a zna da tamo ne smije
Pesi moji slatkiiiii!!
Kad su došli Larissa i NIcholas iz Švicarske onda smo napokon jeli jer sam ja taaaaaako bila gladna!!! a ovo nam je bio desert, 2 vrste banana, i još nešto sa sladoledom!
Taj cijeli dan je opet padala kiša al nas nije bilo briga jer smo bile tako happy jer nam je smještaj bio fenomenalan, Annabella je divna, a tek psi!! Joooj preslatki!
sljedeći dan smo odmah rano ujutro doručkovali, kupili malo voća od lika koji 2 puta tjedno dolazi kod Annabelle a onda se uputili u pustolovine!!
Još malo peseka
Prva stanica DUNN'S RIVER FALLS, cca 5min vožnje i 7$ taxija od ocho riosa!
četvrtak, 21.10.2010.
FORT LAUDERDALE, FLORIDA
od New Orleansa do FLL-a na Floridi smo kupile kartu za $101 svaka, ništa strašno, već po 500ti put u avionu, čim ga vidimo, nama se već spava heheh išle preko Houstona i ništa tu nije zanimljivo pa idem dalje.. Naš couchsurfer, tj trebale smo biti smještene kod naših brazilaca od prošle godine, međutim, Diego (couchsurferi) je jedino taj vikend mogao ići kod svoje familije u Houston, tako da kod njega nismo mogle biti, a Bruno (njegov najbolji frend, isto brazilac, koji je prošle godine bio kod njega kad i mi) se preselio sa west coast na east coast ali ne u FLL, nego na sjevernom djelu Miami beach-a, i ima 2 ili 3 cimera i novi auto sa samo 2 sjedala (to ti je kad se moras malo pokazat) i nema šanse da stanemo Linda i ja, a kamoli još naši koferi.. oh well, sjetila sam se ja kako sam prošle godine dok sam tražila couchsurfere, naišla na couple iz Srbije i još sam imala njihov (tj njegov se sad ispostavilo) broj moba pa sam se ja fino javila, iiiii, whaaaaaaaaatttttttttt, i tako mi spavale fino kod Dušana i njegovog brata Ugljiše (ali samo je D. couchsurfer) jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
I ništa, malo smo se najebale u 2 busa dok smo došle kod njega, ali bože moj, sve se to da, putovale smo nekih sat vremena od aerodroma do njegove kuće (E TO VAM JE PUBLIC TRANSPORT U AMERICI---- K O M A!!!!!) i napokon došle jupiiiiiiiii a Dušan legendaaaaaaaaaaa!!!!
ma chillale smo cijeli dan, išle u dućan, pričale s njim, družile se i radile ručak, svi sretni jeeeeeeeeeeeeee
on baš živi u nice neighbourhood (ne znam da li sam ovo dobro napisala) i ima i bazen pa evo par slika jer naravno da smo uživale na bazenu, ali je tooooliko vruće i sparno (jebena humidity) da smo se mi u tih sat i pol (nismo mogle duže izdržati) svakih 10 min ulazile u bazen se osvježiti i onda van na sunčanje heheh malo "tena" da se dobije a te žene što su tamo bile, sve neke 60+, sve bolje izgledaju nego nas dvi, ali brate CRNEEEEE ko ugljen, ne možes vjerovati, i onda, ne idu one uopće na bazen nego se naulje dobro, i sunčaju se cijelo vrijeme, A MI NE MOŽEMO OD VRUĆINE JAOOOOOO
a niš, evo par slika
lipo nebo iz aviona
s Dušanom i Uglješom (a ono bjondi da ne more biti više bjond)
u susjedstvu
ja (Jelka)
i tako smo sljedeći dan išle našu Marinelu pozdraviti, a to nam je najbolja frendica još od srednje škole, a kako je ona na kruzeru menagerica i ide po Bahamima, petkom i ponedjeljkom je u Miamiju na iskrcaju/ukrcaju pa smo se mogle vidjeti!!! Jaoooooooooooo koje srećeeeeeeeeeeeeeeeeeee
a do Miami/ja smo putovale negdje 3sata, promijenile smo 2 busa i 3 vlaka (again, public transportation sucks BIG TIME) i napokon se našleeeeeeeee, i to u Bayside market pa eto par slika uz ručkić, kaficu i takve stvari koje nas uvijek vesele
kafica
pa malo slikanja..
frajerice 
a onda se Lindi pokenjala ptica hehehehheeheh
tre sorelle
A u biti smo opet došle u Fort Lauderdale jer smo kupile kartu od tamo za Jamaicu, jer je puno jeftinije, a drugi i treći razlog su Marinela naša i couchsurferi usput...
što još reći za FLL - a niš, družile smo se malo s ovim našima, šetale smo po noći do plaže koja je dosta blizu i to je u biti to, baš onako, chill party
srijeda, 13.10.2010.
the great city of NEW ORLEANS, Louisiana
I tako smo mi došle u New Orleans... mislile smo inače ići autom od Memphisa do New O. ali smo onda našle jeftiniji način, a to je ne rentanje auta nego za $51 svaka ići vlakom do tamo, trebalo nam je oko 8 i pol sati, a do Amtrak stanice nas je vozio od naše couchsurferica sin i fala mu lipa na tome, spasio nas je!!! Mislim, s ovom našom prtljagom je KOMA putovati (svaka imamo po jedan veliki kofer i malo kofer i malu torbu+ laptop, jebiga, i mi smo se začdile koliko toga imamo s obzirom da nismo nešto puno shoppingirale, ali jednostavno se nakupi, i u velikim koferima još toga može stati, ali ne smijemo više gurat nutra jer ne smije preći 23 kilograma tako da to je to, pa guramo u torbe, ali više ni tamo ne stane, ali dok budemo u New Yorku možemo još kupiti jednu torbu koju je Linda ionakonamjeravala kupiti, pa možemo još ugurati ono što ćemo kupiti, nije mnogo, ali opet je dobro jer nećemo morati platiti za torbe kao do sada nego su nam po osobi 2 kofera besplatna po 23 kile)pa i tako dok smo navukle svu tu portljagu u vlak i naravno da je jedino bilo mjesta skroz gore na katu, i onda kad mi se kondukekter ili što je već smijao za tu prtljagu da je ne mogu nigdje staviti, ja mu kažem Da očito nemam nikakvog izbora jer putujem ovim vlakom, so step aside, da ja mogu moje torbe staviti ovdje.. what a jerk!!!! Kasnije je bio ljubazan, a ljudi su bili takvi da su svi sjedali posebno, tako da je sve bilo zauzeto, ali onda smo se sjele jedna nasuprot drugoj, i 4 sata smo se vozile ful stisnuto, a onda su nam ljudi koji su sjedioli s nama otišli, a onda je bio high life hahah
i onda smo se već dovoljno naspavale i sve, pa smo imale vremena da iskoristimo da pišemo blog jer smo inako bile u zaostatku, KAO I UVIJEK'-- ovo sad pišem u Kanadi, već je skoro pola noći i suta idemo na slapove Nijagare!!
so here is the pic... a ovo je moj novi fora kofer
ah da, smještaj smo naravno imale besplatan i to kod prijatelja od našeg couchsurfera Gus-a od prošle godine iz Virginije beach (on je sad u Afganistanu jer je u navy ali u 4.mj.2011. odlazi od tamo i kreće na putovanje which means da dDOLAZI KOD NAS U HRVATSKU jeeeeeeeeee, jedva čekamo)
ovo je slika na putu prema New Orleansu
welcome toooooooooo
kako cijeli dan nismo ništa jele, a već je negdje bilo 19.30 (doma smo samo pustile kofere i sve i otišle nešto pojesti u obližnju zalogajnicu) i bilo je fantastično... jele smo neku paštu a velike porcije kao prvo, a kao drugo, taaaaaaaaaaaako je bilo fino, a još su nam onaj kruh donesli kao tijesto od pizze, a predobro.. ne moramo vam ni reći da smo se prežderale ko stoke, ali šta ćes (btw ja sam se baš uprasila ovo ljeto, linda me zove debela prasica hahahah.. a šta ću, oni brownies su učinili svoje svaki put u 21h kad sam ih rezala u Hiltonu za goste, a počelo je to zadnja 2 mjeseca prije nego smo dosle u Ameriku, jer je bilo jaaaaaaaaaaaaako stresno završiti sve te ispite u jedan rok pa je bilo samo učenje i frižider, učenje pa u frižider-ali sad sam skrenula s teme pa se vraćam na New Orleans)
taj stan u kojem smo bile kod tog dečka Mark-a je bio ok, naravno zahvalne smo što smo imale negdje za biti tih par dana bespaltno, jer jebiga, kad putuješ tako onda ni ne shvatiš koliko bi ti zapravo novaca još otišlo da plaćaš smještaj, jer ipak mi putujemo 5 tjedana, što nije malo uopće, ali stan se očito nije nikada luftao jer on ima jednu macu, Nora se zove, i kao prvo, njega NIKAD nema doma jer radi po cijeli dan, on je neki producer za filmove ili tako nešto, a maca ne smije izaći iz kuće jer ima neku bolest pa ne smije biti u kontaktu s drugim mačkama, pa mu je stan "malo" prljav bio, ali mi smo spavale na krevetu na napuhavanje, i glavno da je kuhinja i wc su bili uredni.. ali sad malo o mački-- ta mačka je najbolja mačka koju smo mi ikada vidjele, a ponaša se kao peso enivej, predobra je, mislim, ni Linda ni ja u biti ne volimo mačke, ali ovu smo definitnvo zavoljele.. a vješala se po svuda, bacala na leđa, daje ti šapicu kao pasić, ma predobra je!!!
Na početku smo malo bile na distanci jer nismo znale da li je možemo podragati (naime, moj dečko ima macu koja je jaaaaako zla, nikad ne znaš da li da je podragaš ili će te zgrabiti, ovisi kako se gospodična osjeća) ali na kraju je jednu noć i spavala izmešu Linde i mene, i ono, probudiš se, a ono mica te gleda i rasteže se do tebe...ma predobra mica!!!! Baš smo se radovale svaki put kad bi došle doma zbog nje...
i ništa, onda smo išli malo vanka s našim Markom..a daaaaaa,zaboravila sam reći da nam je taxist bio Hrvat tj rodom, ajme kako je on bio sretan, odmah je zvao nekog svog prijatelja pa sam ja s njim pričala na hrvatski, auuuuuuuuuu koje sreće na njihovu stranu, baš je bio smiješan, rekao nam je da mu ne moramo ni platiti za taxi, da je ovo čast presmiješan je bio!!!
onda smo išle u CAFE DU MONDE gdje su nam svi s kojima smo pričale da idemo tamo, rekli da obavezno moramo ići tamo i popiti café au lait (kava je bila odlična, a one ona američka što naša Marinelica kaže da je kao "šporka voda) i pojesti French-style beignets-- što kod nas dođe kao kroštuli, ISTI je okus, samo što mrvicu drugačiije izgleda..ajmo ljudi, sad će oni koji nisu s naše obale to fino ugooglati pa vidjeti što je to heheheh.....anyway, bilo nam je baš dobro, jer je naš Mark interesting guy, i imali smo puno tema kroz koje smo prošli.
pa smo onda išli na ferry koji vodi samo preko rijeke Mississipi ..nismo išle na one brodove koje moraš platiti oko $60-90 da bi imao na brodu večeru pa jazz pa simo pa tamo malo nam je to bilo skupo pa smo mi samo ovako se malo provozale..
pa je i njegov šef došao..
i tako, malo chillanje i tak
evo slike od mace
naime, mica voli doći malo kod tuša, bila nam je presmijšna pa smo je morale slikati..
sljedeći dan smo bile po gradu čitav dan, kako imamo onu našu bibliju -- knjiga od lonely planeta USA, pa smo po tamo nekom njihovom redoslijedu isle po nekim ulicama po gradu, pa French quarter pa ona njihova najpoznatija ulica Bourbon street gdje su svi kafići i di je sve ludo..
ovo je u susjedstvu
micika ide na prozor
idemo do grada
vozile smo se ovim trolleyem i za čas smo bile u gradu, baš je fora
ovo je na Jackson square-u, to je kao glavni trg nekakav, a presmješni su mi ti ljudi koji ti kao čitaju dlan i govore ti tvoju budućnost i takve stvari, a ima ih baš puno, i onda ima tonu njih koji također prodaju sve i svašta, ali baš ima lijepih stvari...
to je to CAFE DU MONDE po danu, ali nismo išle tamo opet
o onim brodovima što puno platiš pa imas jazz,blues whatever i večericuu i tako, što sam pričala--evo i slike u pozadini
a onda smo silazile nis stepenice tamo i prolazimo i vidim ja dvi ženske isto obučene slikaju se kad ono twins, i ja pitam ženu koja ih slika da li su one twins (a ne nisu jebote, isto obučene, ista frizura, sve isto)i ona meni kaže da jesu, a ja Pa i seka i ja smo twins, i onda smo se morale slikati.. uz to malo što smo se zapričale, smo doznale njihova imena (koja su također bila taako slična) i da su iz Georgia-e, ovdje su na odmoru malo, muževi su im isto ljubomorni na njihovu relationship (ne znam da li sam ikada spomenula na blogu, ali upoznala sam ovo ljeto par parova blizanki i svi mi kažu da su im muževi ljubomorni na njihove veze..ima funny story ali ako budem kasnije se sjetila vam kazem, a jebiga, sad sam već počela, uglavnom,long story short-- jedna seka blizanka je živjela u new yorku a druga negdje na jugu ili tako nešto i užasno su falile jedna drugoj i staaaalno su se čule preko telefona, na što su i jedan i drugi muž bili jako ljubomorni, ali I mean, JAKO, tako da su one to po skrivečki počele zvati jedna drugu i tako, i happy end, tj kako za koga, je da su oba muža zbog različitih razloga umrli, i njih dvije sad ZAJEDNO žive, kako su oduvijek i htjele, mislim da negdje na Floridi, i bogate su (pošto su se bogato udale i jedna i druga) i sad im je super!! moja seka i ja smo počele prošlog novembra odvojeno živjeti, ali se isto tako vidimo jako često, a da ne kažem da se stalno čujemo telefonom, ali nam dečki nisu ljubomorni (mada, ove žene blizankinje koje su mi pričale ovu priču, a njih sam upoznala dok sam radila u Travelodge hotelu, da ni njihovi muževi nisu bili ljubomorni dok su bili dečki )hehehhe ali super je tako čuti priče od drugih blizanaca
po cijelom downtownu tj po French q. ima jako puno shops sa svime i svačime, malih galerija i svega, a ima i ovakvog kiča
ovo je najstariji bar u New Orleansu, no kiddingggggggggg.... ali unutra vjerujem da je ok, mada nismo išle, ali oni vodiči po gradu svi vode svoje turiste ovdje koliko smo mogle skužit, da mi je znati procent koji dobe oni hehhe anyway..
a onda ima neki maleni hotelčić (ja nikad nisam bila u Parizu, alikaže seka da je New Orleans po tim dućanima, malenih shopovima, malenim galerijicama i restoranima, totalno podsjeća na Pariz..eto) koji je poznat po ogradi tj obliku pa reko hajde da slikamo i to
totalno je fora, a ono malo što smo vidjele kako izgleda iznutra mora biti MRAK
slatke male galerije
a ovo je ono o čemu sam pričala samo ča je ova ženska kao malo sofisticiranija pa ima i taj svoj "shop" ne znam kako da drugačije nazovem to, čita budućnost i te gluposti
pa još malo kroz grad
svirka ispred restorana
SUPREME COURT OF LOUISIANA
a onda WWWWWWWWWWWOOOOOOOOOOOWWWWWWWWWWWWW toliko nakita na jednom mjestu..a šta'š, morale smo kupit neš
pa smo napokon išle nešto pojesti, već je bilokasno navečer oko 20h ja mislim i više, a nismo cijeli dan (jadnice) ništa jele nego samo razgledavale pa je bio već red...na onom Jackson square-u smo jele...
uglavnom, morale smo probati neki njihov specijalitet i obavezno Gumbo što je kao neka juha, ali papreno je malo, s kobasama unutra, prefino (ko neka maneštrica naša)jako dobro, tako da smo jele i aligatore
i na kraju bread pudding, soooooooooooooo good
i onda smo još išle naokolo, pa u Bourbon street opet..čovječe, koliko svijeta je bilo vani, auuu..ali puno je bilo onih "let's get waisteeeeddddd" (ne znam da li mi je dobar spelling, ali ono, samo im je cilj dobro se napit i napušit i to im je vrhunac života)Amerikanaca, ma sve je to divlje tamo.....
morali smo probati i famous HAND GRANADE koktel, i to samo ima u tom baru Tropicana
pa smo išli s našim Markom na drugu stranu grada malo slušati jazz...
u ovoj košuljici je Mark, a plesao s nekom ženskom koja obožava Hrvatsku i Hvar :))
ova žena mi je bila super
i dvije slike za kraj, prije nego odemo za Fort Lauderdale na Floridu (btw, i ovdj eje bilo toplo i humid, auuuuu)
I sad je već 3ujutro pa bi bio red da odem spavat mada mi se UOPĆE ne spava....
POZDRAV
četvrtak, 07.10.2010.
HOWDY MEMPHIS , TENNESSEE!!! ;) by Linda
Naravno prije puta opet neprospavana noc, ali sta ces, takva je sudba
Let za Memphis smo imale u 9.10am iz Newport Newsa sto je sat vremena od Virginie Beach. Vozio nas je Miguel naravno! Boze sto god ga zamolimo on je napravio za nas, ma pravi je!! Al smo mi svaki prijevoz platile, cist racun duga ljubav! Ujutro smo se jos pozdravile s Gocem i to na brzinu jer on ne voli pozdrave, i iako je rekao da ga ne zagrlimo , ma vraga nisam.
Bye bye Goce!!!
Spakovali se jesmo, a s nama su jos isli Mile i njegova prijateljica jer su oni isli busom iz Norfolka za Washington na 1 day trip.
U autu smo se tako zabavljali tih sat vremena, pjevali i snimali se Miguelovim ipodom novim!! A onda i rastanak jebiga...uvijek je tezak taj rastanak , ali ovaj put stvarno tezak. S Miletom smo bile svaki dan i cini mi se da smo se s njim najvise zblizile, a i vec sam vidjela dan ranije kako ce njemu bit tesko oprostiti se s nama pa mi je to jos i otezalo. But you gotta do what u gotta do!
A Mile naš
S Miguelom
Let smo platile jos 16.7. I to svaka 119$ . relacija je bila Newport N.-Charlotte (North Carolina)-Memphis. Tamo nas je docekala nasa host sa couchsurfinga I njen decko, za kojeg sam ja pitala jel joj sin , ups ali kaze, I hear that a lot. Dok smo se vozili prema doma, pao je dogovor da ce nas odmah prebacit u Graceland jer je dosta blizu aerodroma. Nama paše!! Ionako smo odmah mislile ić razgledavat. BTW u Memphisu smo došle zbog 3 stvari, Gracelanda, Sun Studija i dobrog BBQ-a!! (roštilja)
Nasa prva stanica Graceland. Kartu smo platile 34$, a u to je bilo ukljuceno razgledavanje Elvisove kuce i okolice, njegov muzej auta, aviona, i nekooliko muzejica sa njegovom robom, albumima, slikama.
Za Graceland smo imale one slusalice koje su nas vodile iz prostorije u prostoriju, a Elvis nam je pricao I pjevao Graceland je zapisan u Nacionalni registar povijesnih podrucja, izgraden je 1939, a Elvis je kupio tu mansion 1957.godine kad je imao samo 22godine i to za 102 500$. A nazvano je Graceland po teti bivseg vlasnika koja se zvala Grace. To je najposjecenija kuca koju godisnje posjeti oko 600 000 ljudi, a to podrucje je veliko 13,8 hektara.
Prva stanica, dnevna soba i glazbena soba! Bas u njegovom stilu, bijelo, svjetlucavo, sljokicavo!!!
Dnevna soba
Onda spavaca soba od roditelja. Kad je bio mladi, roditeljima je obecao da ce se on brinuti o njima i da ce postati bogati kad odraste. Njegovu spavacu sobu nismo smjeli vidjeti zbog postovanja prema Kralju, pa smo odvedene u blagovaonu, kuhinju, jungle room, prostoriju za relax, pool room.
Spavaća soba od mame i tate
De vid' one stare haljine!! Predobro!
Stube koje vode u Kraljevu spavaću sobicu gdje nismo imale pristup
Dining room
Kuhinjica
Jungle room
Bar
Mansion izvana
Nakon toga je slijedila Kuca trofeja tj nagrada no baterija fotica nam je blinkala da je skoro pa gotova pa smo sva sreca jos i uspjele nesto slikati.
Grobovi mame i tate Presley, brata i Elvisa i Mimmie. Rekli su nam nasi domacini kasnije da na dan kad je bila obljetnica Elvisove smrti , 16.kolovoza, do njegovog groblja se cekalo 5h u redu!! 5 sati!!!! A mi prosle za 2 sekunde! Dobro malo se zadrzis za slikanje ,ali 5 sati!! I to po jos onom jako suncu, vrucini , sparini, ma nema sanse da bi cekala!!!
Moguce je i vjencanje u maloj kapelici pa i slikanje mladenaca.
Elvis Presley automobile museum
A naravno da izlaz svakog muzeja vodi u gift shop!! A nema koji suvenira nema, od po obicaju magneta, rucnika, privjesaka, shot glass, mugs i to do torba na gitaru, nausnica, , novcanika, odjela i sto drugih stvari sto ti srce pozeli!!
Usle smo u neki preslatki restorancic!
Pa i Lisa Marie avion!!
Postoji besplatan shuttle do grada i jos nekih mjesta za razgledavanje kao sto je i Sun Studio u kojem je Elvis snimao svoje ploce. A i ne samo on nego i Johnny Cash, BB King, Ike Turner, Jerry Lee i ostala ekipa. A I Bono je zasvirao u Studiju kao I Matchbox 20 I jos neki koje nisam uspjela zapamtiti.
A sve je pocelo kad je Elvis imao 18god, usao je u ured Marion koja je bila sekretarica Sam Philiplsa ciji je studio bio. Elvis je zapravo dosao snimiti pjesmu za mamin rodendan. Marion je to sve snimila I za Samov primjerak jer ga tad nije bilo u studiju. A kad je pitala Elvisa na koga zvuci I to prije nego je poceo pjevati, on joj je odgovorio I DON’T SOUND LIKE NOBODY!! I zvijezda je rodena.
Nasa Studio vodickinja Jane nam je pricala povijest muzike I Elvisa od 50thi godina I usporedno pustala muziku a I video kad je Elvis po prvi puta nastupio na televiziji a mame su kcerima pokrivale oci jer je gospon Presley drmao guzom kao nitko do tada, I to na tv-u! a razmislite kako je to tada bilo, svi su bili pokriveni od glave do pete , a ne ko sad svi zabavljaci I pjevaci su skoro pa goli jer jedino se tako mogu godinama vuc po glazbenoj sceni. A jebiga, sex sells!
Sun studio
A onda slikanje s Elvisovim prvim mikrofonom!! Iako nam je baterija bila gotova, nismo slikale nis drugo prije toga samo da uspijemo 2 slike opalit , i jesmo !!!
One for the money , 2 for the show!! Vidite ove rođene zvijezde!! Mikrofon kao stvoren za nas!!!
Tajnica
3.stvar zbog koje smo dosle posjetiti Memphis je rostilje! U nekom turistickom flajeru je pisalo da je restoran Central BBQ sa najboljim rostiljema pa smo uzele taxi do tamo. Nismo znale sto da narucimo pa smo poslusale prijedlog cure na kasi. Central BBQ i nije zapravo restoran nego narucis odmah na kasi sto zelis jesti, odmah i platis, sjednes se i lik ti donese. Sam si uzmes bestek i umake ako ti trebaju, tipa ketchup , hot sos i to. Uzele smo platu sa ribs, chicken i pork, bbq beans, cole slow i salatu +2 kruhica. Ajme sto smo se najele, a platile smo svaka 14$, uopce nije skupo! A restoran se u sekundu napunio sa businessmanima, lokalcima, rokerima, bajkerima, tipicnim bjondim amerikankama. Nema koga nema!
BBQ!!
Restoran Central BBQ
I baterije od mobitela nam je crkla pa nam je cura na kasi zvala taxi koji nikad nije ni dosao al sva sreca da je neki naletio pa smo mi upale. Vozile smo se do downtowna do poznate Beale ulice gdje ima toliko kafica, restorana, gift shopova, sve svjetluca a ljudi ko u prici. Naravno u nas su buljili ko tele u sarena vrata!! I moram priznat da nam nije bilo svejedno. Malo nas je bilo i strah! Vecina muskaraca, svi neki bajkeri, rokeri, vecina crnci. Prosetale smo se po toj ulici, kupile fotic za 1 uporabu jer nam je baterija naseg crkla i ajme sramote slikanja s tim, al sto ces , pa moramo imat uspomenu!
Htjele smo se prosetat i uz rijeku Mississippi sto je bilo udaljeno 3 bloka, ali smo odustale jer apsolutno nikog nije bilo na toj strani tako da smo se drzale Beale ulice i policije na njoj
Sva sreca da smo zagasile i mob na vrijeme jer smo tako imale dovoljno baterije da nazovemo Margaret da dode po nas.
Kad smo dosle kod njih taman je vecera bila gotova, pecena kokica i krumpir sa sirom. Mada nisam bas bila gladna , jela sam reda radi. Bas smo se lijepo podruzili, a s nama je bio i Louis, kucni prijatelj. A onda su samo neki likovi poceli dolazit u kucu!! Ona se s njima negdje pokupila i sljedeci put kad smo je vidjele je bila ocito napusena!! A Margaret ima 39godine i sina od 19god i bas je tipicna Amerikanka. Nije ju briga kako joj kuca izgleda bitno da se pije i pusi trava. Kuhinja je bila prljava, svugdje dlake od 3 psa koji su preslatko ali se STALNO SVRBE!! Valjda nismo kakvu bolestinu pokupile. Robe pobacane po svuda, al sva sreca da je soba u kojoj smo mi spavale bila ok. Bas zalosno. Meni je jedino tog sina Codyja zao jer je mali ful dobar, raznosi novine svaku noc od 1-6ujutro, a od 10h vec radi s tatom u nekom ducanu. E onda mi je svega vec bilo dosta i jedva smo cekale ic spavat i drugi dan ca. Imaju i neko backyard pa smo je isle pozdravit a ono tamo jos barem 20ak ljudi, najvise deckiju naravno a svi izgledaju ko da se droksaju 100god. Hvala lijepa al ne bi se druzila s takvim ljudima.
Onda nas je ona nagovarala da zagazimo nogama u boju i pustimo trag na nekim starim vratima. Kao da to svi njeni couchsurferi rade. Mos misli!! . Cu ja ribat kasnije svoje noge!! A onda nam je njen češki decko Jerko ili tako nesto rekao da se ne brinemo da ima dovoljno deckiju koji ce nam pomoc u tome, samo da si pripremimo kadu i sve ce bit ok. Koje budale!! Odmah smo se pokupile u nasu sobu u nadi da nitko nece doc za nama . i nisu.
Ujutro nas je Cody –sin, otpeljao na vlak za New Orleans.
NAŠIH ZADNJIH PAR DANA U VIRGINIJI BEACH, BAREM ŠTO SE TIČE RADNOG LJETA 2010.
Pa hajde da još riješimo tih par dana što smo bile u V.beach.. Ma to nam uvijek najgore razdoblje bude, mi bi najradije samo da nestanemo iz grada, ali opet, toliko je ljudi koje više nikad vjerojatno nećemo vidjeti i moramo ih pozdraviti jer su nam uljepšali ljeto, družili se, imali duge razgovore i nešto nam znače.... a mrzimo ta opraštanja, mrzimo!!! pre duga su, iziskuju jako puno vremena, a mi ni ovako ni onako sve ne stignemo obaviti što bi trebali, ali nema veze!!!!! idemo dalje!!!!
Biti će najviše slika koje su random, pa hajde da prionem pisanju i stavljanju slika
Ovo je slika Hiltona (obviously) i nemam pojma kad smo to slikali ali nije niti bitno...--volimo blogove pune slike jel ;)
zadnje vrijeme sam radila nešto s Charlesom, on je inače uvijek jutarnja smjena s Lindom, ali eto, Jeremy je bio na godišnjem napokon, pa sam ja malo uspjela s njim raditi..uvijek ugodan, Charles je stvarno na mjestu i jedan je od ljudi koji će nam zasigurno faliti!!! Jako!!!
a na ovoj slici je s janjetinom koju smo tada servirali našim gostima, i btw ta hrana je iz našeg restorana SALECIA koja je 4 diamond steakhouse the only one in Virginia, pa mi koji smo radili tamo naravno da smo uvijek trebali prvo probati hranu kao quality control heheheh - ali vjerujte mi, nemaju oni pojma što je janjetina prava, a ni shrimp niti ostalo.. pa neka je i najbolji restoran u cijeloj Americi..
anyway slike slijede
a na moj zadnji dan, Lindsay je opet kupila LEMONBERRY CAKE iz Jewish Mother (restoran blizu Hiltona, jako popularan) kao i prošle godine, pa smo se počastile, i tu je bila i cream soda.... fino, ali preslatko even for my taste, ali sve je meni dobro
Lindsay
Lindsay i ja u kuhinjici
na ove dvije slike koje sada slijede je jedna od meni najdražih osoba u cijelom Hiltonu, a ne znam joj niti ime, a vjerujem ni ona meni, ali smo se mi uvijek govorile MAMASITA (tako je ona u biti uvijek svih zvala, a čuj, lakše tako nego svima blejat u name tag što je meni bilo neugodno, i pamtit imena) i onda mi je došla u lounge i dala mi je $5 u ruku na kojoj je napisala s flomasterom neka mi je sretna u životu mamasita!!! ma baš je draga... i sad sam se sjetila jedne tužne stvari koju mi je rekla, a to je da u državi Virginia svim Latinosima ili samo Mexicancima nisam sigurna, da im neće dopustiti produženje vozačke dozvole da ih svih iskorijene iz Virginije, ja sam ostala šokirana, jer dobro svi znamo koliko je jedan auto NUŽNO ZLO u Americi, ako ga nemaš, DOSLOVNO JE ONO -- TIME IS MONEY!!!!
UGL.evo slika
mamasita, ja i Lindsay
a imam još jednu funny priču koja mi uopće nije bila smješna tada, ali na ovih slikama nosim naočale samo zato jer sam bila bez šminke koju nisam mogla staviti jer sam se probudila taj dan i LICE MI JE BILO....KAKO DA TO KAŽEM, BILA SAM TOTALNO OTEČENA I IZOBLIČENA, jer me očito neka dobra alergija dobro oprala.. usrala sam se jedino zato, jer je i naša cimerica Anna iz Rusije imala slično, samo puno gore, ona nije mogla jedno oko otvoriti, a ono zbog čega sam se ukenjala je to jer je njoj kad ju je Miguel peljao u bolnicu, došao jedan račun na $180, a drugi na $900, i uglavnom, moj šef me peljao, ne u bolnicu nego u nekakvu ambulanti ili što je to već PATIENT FIRST, tako se zove, jer mi je rekao da ne idem u bolnicu jer će mi to doći skupo, a i pročitala sam u mojim papirima što sam isprintala za insurance, da ne idem nipošto na hitnu pomoć (ako mi stvarno nije potrebno) jer mi to ne pokriva, i ja sam odmah teti na šalteru ispričala da ako mi misle toliko naplatiti da ni neću da me pregledaju (pa ne da mi se platiti 1000 dolara za jednu jebenu alergiju, ma proći će), ali mi je teta pogledala papire i rekla da ću u najgorem slučaju platiti $100 kao neku fee za bolnicu... anyway, tamo sam provela nekih 2 i pol sata ili 3 sveukupno, i samo sam platila za lijek, io nda sam još kasnije uzela neke ljekove za alergiju u walgreensu i to je to, nisam sve ukupno platila $50 jeeeeeeeeeeee..i nakon 2-3 dana je alergija otišla... insurance nam je isteklo 1.10. i nećemo produžiti, sad kucam o drvo i mislim si, a valjda neće niš biti....
idemo dalje...
imam i par slika s mojom ekipom iz pm shift... dečki B.J i G. tj benjamin i gerald, prelegende... osim što me B.J. udavio s nekom pričom zadnji dan da sam ja još bila jadna u šoku što on to meni ide pričati ( a i G. bacao neke svoje komentare na sve to)da se meni malo život zgadio, ali dobro.. ma pričao mi o nekoj curi koju je imao, pa je trebalol biti znate već šta... i onda....ma toliko je gadno da neću ni pisati o tome.. ali priča koju uopće ne mogu vjerovati (ne trebaju mi priče o sexualnom životu drugih ljudi, really!!!) da mi je išao pričati, pa nismo si bas toliko dobri
uglavnom, s njima je bilo super ovo i prošlo ljeto kad bi se vidjeli po Hiltonu, smješni su dečki
a bile smo se naći i s Robertom u pubu Murphy's na nekih sat vremena, kad smo imale drugi "appointment" s drugim ljudima..
pričao nam lude priče o travi, i kako se on napuši kad ne radi, pa u kolače stavi marihuanu, a koji smijeh ajme majko...
a sad sam se sjetila kad sam jendom s njim pričala u kafeteriji i onda pričam ja i pričam, i malo stanem, i skužim kako je on jadničak zaspao, jer imao je neke lude smjene, od 3 ujutro do 3 popodne ili tako nešto, i onda je on tako meni zaspao, i to nije bilo jedini put hahah presmješno
a onda smo se išle naći s Wayne-om, kuhar iz kuhinje koji mi je uvijek pomagao pogotovo na početku prošle godine kad sam bila malo izgubljena,a i di neću kad mi dodjemo u tu kuhinju i skoro svi muški tamo uvijek, i svi uvijek bleje... ali dobro, kad smo se svi skompali bilo je puno lakše, ali Wayne je definitivno dečko na mjestu...
etoga
a onda smo išli, DA, TAJ ISTI DAN, SVE SMO STRPALE da ih vidimo, kod naše hrvatske obitelji Miketa...auuuuuuuuuuuuu..svaki put kad odemo kod njih se tako dobro najedemo da nam hlače pucaju 
ali što ćeš kad moraš sve probati...Jadranka je imala opet još neke goste (naravno sve naši) a jedna od njih je napravila prave lepinje, auuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu
dalje ne moram ništa pisati, slike sve govore
Mile
ova dolje sada slika je kad smo proslavili što je LINDA POLOŽILA DRIVING LICENCE, JUPIIIIIIIIIIIIII
i puno hvala našem Miguelu koji je malo vozio s njom i dao joj auto da ide polagati, pravi je!!!
a naš šef Lars nas je htio voditi na večeru, pa ni tu prilikku nismo propustile..to je šef kakvog valjda nikad nećemo imati više, više smo mu bile kao kćeri nego zaposlenice i bilo nam je jako lijepo, i želimo mu sve sve sve sve sve najbolje u životu!!!!
a da ne kažem da nam je kupio svakoj 3 para naušnica za poklon za doma
a onda malo slikica kad smos e svi još malo našli...
A onda smo napokon išle pozdraviti ekipu u Hiltonu, mi mislile , hajde za pola sata ćemo doći doma, došle smo nakon 2h..a Brankica nas čekala pa je morala ić delat, ona je naime zadnjih par dana prespavala kod nas u motelu, jupiiiiiii
i tako mi pojele doručak u Hilotnu, mogu vam reći da je našim gostima fenomenalno kod nas, fino si pojedeš, malo popričaš s ljudima i tako..ma good life, može se čovjek na tako nešto jako brzo naviknuti
a onda sam srela jednu PERUanku kojoj ne znam ime, al je znam od prošle godine jer je dolazila u Hilton s mužem koji je dolazio poslovno..i iimaju malog slatkog Joseph-a... pa evo prilike za fotku..baš mi je drago da sam ju srela jer sam se cijelo ljeto pitala gdje je, a kad je ona nešto Lindi govorila Linda ju bleji jer ju ona ne zna, a ova je mislila da sam to ja Ah, story of our lives
pa malo pisanja svima "ljubavna pisma" i danijel je od linde, donesao bukaletice pa smo im to poklonile
i jedna slika s našim menagerima i generalnim menagerom
DAVID, linda, LARS, ja i LEE
i s Lauren
a onda smo išle malo i do sky bar-a posjetiti Dincera iz Turske i malo se slikati pa eto slika (taj bar je na yadnjem katu u Hiltonu, a naš EMpyrean club je bio na predzadnjem katu)
pogled na virg.beach
a ovo je gospodin Jim iz engineering s kojim sam puno puno razgovarala tokom pauza u kaferiji, jedan od najnoralniji i dragih Amerikanaca koje sam upoznala
i naša Ana talijanka koja je takodjer isto ovo gore sto sam napisala, predivnai predobra žena
with John from security
i Darren, koji bi uvijek kad bi me vidio pitao jel imam kakvog voća ;)
pa malo Hilton
a onda smo dečkima i nama radile lasagne
nestalo u trenu, a zadovoljni su bili svi
nećemo zaboraviti kad je Nenad (jedan od makedonaca) uzeo jedan zalogaj, stao, pogledao lasagne, pogledao u mene i Lindu, i kaže "SESTRICE (tako su nas oni svi zvali) , OVO JE KAO DA SAM DOMA"... dalje nam ništa više nije trebalo reći
to je to dragi moji, još jedno ljeto je prošlo, treće za redom što smo bile u Americi radit, u Hiltonu nam je stvarno bilo najljepše raditi, sigurno jee bilo puno priča koje smo zaboravile već napisati, ali mislim da se u suštini moglo vidjeti kao nam je bilo, bilo je dborih i malo gorih dana, ali sve u svemu ne bi nikad ništa mjenjale..
to je to za ovaj post, a dalje neka Linda malo piše jer meni već prsti ne delaju, malo mi se spava (evo nas u san diegu, sad je 11navecer, linda spava na kaucu, vlasta i ilija su gore u krevetu i mali psić s njima, druga dva psa su s lindom na kaucu, jedan s jedne strane, drugi s druge, ja ya kompjuterom a ana i ante su vani negdje -- oni koji su zaboravili, to su naša hrvatska obitelj koju smo upoznali 2.dan nakon što smo nas 5 cura došle prve godine raditi u ameriku....
puno pozdrava našoj marinici bjondini, lusidji i nefiki, pusaaaaaaaaaaaa cure i puno vas svi pozdravljaju, naći ćemo se i s chris-om jedan dan, sutra idemo na salsu u cafe sevillu, i dok uzivamo mislimo na vas drage naše!!!!
CIAO
Još smo nešto zaboravile napisati a to je kad sam ja išla vratiti auto koji smo rentale kad smo išle kod našeg Srđana da sam pitala tamo dečke ako me netko od njih može peljati doma, pošto mi busom treba nekih sat vremena, a autom samo 10-15minuta, i jedan me peljao doma... i ništa, fino mi pričamo o poslu, o Virginiji beach, i tako svašta pomalo, i sad on je odmah skrenuo na drugi smjer nego di sam ja došla i ja mu to kažem da šta ne bi trebao ići ovim drugim smjerom, i on mi kaže kako je tamo sada gužva, pa da ide ovim drugim putem, i ništa, hajde dobro...mi se vozimo i vozimo, priča on meni da ga je šef sada rekao da opere 5 auta za 15 min, i mi pričamo kako je to nemoguće, i rekao mi je da traži novi posao i bla, bla.. i naravno nakon 3 minute me pita da li sam single, a ja sva ponosna (idu mi već na kurac ti muški, šta misli da bi se interesirala u ovih 5 minuta jebote, stvarno mi idu na onu stvar, vjerojatno svaku ženu pita isto) da ne, da imam ja već muža ;), i to mi stvarno ništa nije bilo čudno čuti od nekog tako, jer ovi muški ovdje s ove strane planete, to ne bira, to samo pita.... mislim da se na svaku ženu što prođe bilo gdje, lože... idu mi na živce više...
I dobro, i sad vozimo se mi vozimo, i vidim ja da ovaj ide u sve neke krajeve koja ja ne poznajem, jer mi smo uvijek na oceanfrontu i ne idemo puno busevima okolo, a još manje autima, jer nemam ih, a stalno cijelo ljeto delamo i ne idemo nikud nego do naših Mikete i po oceanfrontu... i sad, vidim ja prođe on onaj znak di piše da treba izać za virg.beach oceanfront i ja mu kažem da šta nije trebao ovdje izać, i on meni kaze da on ne vozi baš ovuda po interstate pa da je fulao (i to već drugi put) pa je meni to sve postalo sumnjivo jer NEMA ŠANSE da ne voziš ovuda jer ako si od svoje 10e godine u virg.beach (došao iz NYC-sto mi je bilo jos gore cuti jer svi koji dodju, vecina, bjeze in nyc zbog necega, ili ih trazi netko ili kao stay out of trouble) i onda sam se malo počela bojati jer nisam znala koje su mu namjere, da li nešto mi želi naudit, jer sam vidjela da jekome pisao na mob cijelo vrijeme, ili samo želi biti ča od posla na što duže može, uglavnom, bilo me već strah i noge mi se odsjekle, a onda sam se skulirala i mislim si ako nešto proba samo ću ga u jaja udarit i pobjeć iz auta, i onda sam izvadila navigaciju koju sam imala u torbi od dana ranije jer nam je Branka posudila, i upalim ja to čudo, i vidim da smo 12 MILJA udaljeni od oceanfronta, a već me peljao dosta okolo naokolo, i aj mu kažem da za posla sata moram biti na poslu ( a trebala sam za nekih 3 sata biti ali što on zna) i onda mi je rekoa da se ne brinem da ću stići i takoništa, otkako sam ja upalila navigaciju tako je on išao premo oceanfrontu, a šef ga je nazvao već 2 puta otkako sam ja bila u autu i ovaj mu je rekao da je trafika puno pa da neće još doći tako nešto... i ugla.kod nas tamo preko puta je bio dućan 7/11 i rekkla sam mu da me tamo pusti, da moram nešto ići kupiti, pa sam unutra samo pričekala da on ode, i onda sam išla doma.. i nakon sat vremena me njegov šef zove na mobitel (imaju oni moju adresu u kompu ali nemaju broj sobe) da da li je sve bilo ok s vožnjom i kažem ja da je, ali da me lik vozikao okolo sat i 10, a treba najviše 15 min do moje kuće ali da sam živa i zdrava došla doma, i ovaj mi kaže da je on tek sada došao na posoa, znači nakon 2 sata i 10 min se on vratio na posao... ma mogoa je mene pustit doma , a on nek se vozika okolo koliko god zeli... eto, malo stresno, ali sve je ok zavrsilo....
ponedjeljak, 27.09.2010.
NATIONAL HARBOUR, MARYLAND
Srđan je dečko kojeg smo upoznale prije 2 ljeta dok smo radile u San Diegu. Družili smo se cijelo ljeto al se nažalost prošle godine nismo uspjeli vidjeti. Zato smo par dana prije nego smo otišle iz Virginie Beach, rentale auto u Budgetu za 54$ (mada smo trebale platiti dodatnih 27$ al smo ih dobro smuljale heheh) u zapičile prema Washingtonu.
Trebalo nam je nekih 3 i pol sata i 18$ benzina da dodemo do National Harboura. Naravno iako samo imale GPS morale smo fulat par izlaza. jel jelkice Ali stigle mi do našeg Srkijaaa!!!
Sa Srkijem
u biti taj N.HArbour nije ni gradić a ni dio grada nego...a ne znam. Ima par hotelića, marinu sa skupim barčicama, šetalište, par restorančića i to je to.
Išli smo prvo do Gaylord resorta i convention centra samo malo prošetati i diviti se.
Linda i Srđan
Zelenila i zelenila u i ispred hotela
Svaka soba ima lijepi pogled
Predivan kafić
Još malo fotkanja
U "centru"
Ne znam što ovo predstavlja al je predobro napravljeno!!!
A onda je već počelo i kruliti pa je trebalo trbuh smirit Otišli smo do nekog fancy restorana tj nismo ni znali koliko je fancy dok nismo ušli. Uđemo mi a ono unutra svi neki poslovnjaci u kravatama i odjelima, žene sređene, a onda nas 3 u kratkim gaćama, ja sam turističkom washington dc torbom i boli nas k... Pitali smo tek toliko iz pristojnosti jel smijemo tako obučeni u restoran ,a kaj...će nas možda potjerat???!! Naravno da ne!!!
Frigaš ti što je restoran tako fancy kad dobijes ovoliko salatice. Za kega je to , za tića??? 
Ja sam jela steak, Srki paštu koja je jako fino izgledala, a Jele je jela ribicu i vegetables + pivo, limunada i čaša vina , bogami 96$!! Srki se isprsio i platio sve! Luđak al nismo ga mogle odgovorit, pa niti da platimo barem pola!!
Opet malo šetanja i slikanja prije povratka.
A onda i na desert naravno kao savršen završetak već savršene večeri!!
I ode još jedan day trip! Kratko ali slatko!! Sad tko zna kad ćemo opet vidjeti našeg Srđana!! Neka mu je sretno!!
Sve i svašta pomalo....
pa eto ovo ljeto sam radila, kao i linda, s istom ekipom, a sad ću i malo slikica staviti pa da vidite, to su Lindsay i Jeremy, kojim je već vjerojatno dosta ovog posla, a ni sami ne znaju kako im je zapravo dobro u životu!!! uglavnom, kad je bilo već slow, a to je počelo biti poslije Labor day-a, onda smo čak nekada mogli malo i sjesti, bilo je puno više zajebancije i pričanja, ali toga uvijek ima...
pa eto..
eto bilo je super s njima mada je neki puta bilo i nemoguće iz razloga što je gospodična prije spomenuta neki put znala biti malo kuja (što se totalno promijenilo od prošlog ljeta), a Jeremy je znao biti toliko živčan zbog gostiju, a totalno bez razloga..ali stvarno neki put smo imali goste koji su toliko bili tupavi da je to bilo prestrašno, ne znam, možda bi se i ja puno živcirala da tamo radim iz godine u godinu, a ne samo na 3 i pol ili 4 mjeseci, ali Jeremy je jako pametan dečko i totalno atipičan Amer, a mrzi sve goste i najveći užitak mu je pucati iz svoje puške, ma ima on par pištolja, nekakvih puški i što ti ja znam... na poslu je uvijek svašta kupovao i gledao na ebay, što može kupovati i prodavati, ma lud čovjek, a najčešće kupuje u thrift store-ovima, tj ono gdje se može naći em ono što su drugi nosili em nove stvari a za jako male novce, i onda se pohvali da je jedno odjelo kupio od mrtvog čovjeka što je nosio???!!!!!!, kravate od nekog poznatog kreatora a za samo jedan dolar... ma ludnica..uglavnom, s njim sam se mogla tako nasmijati da je to bilo strašno, a L. je nekad tj znala stvarno biti princezica i onda zanovijetala iako ne znam čemu joj je trebalo to, neki put gluposti što je pričala, pa kad bi mi znala zavrtiti očima na neku moju jaoooooooo ja bi bila luda..pogotovo na kraju, ne na samo kraju nego pri kraju sezone, kad su već svi ludi jer su umorni od sezone i ljudi, a najjači su mi bili dečki iz kuhinje kad sam se jednom požalila na nju nešto jer ne netko nešto bio rekao, i onda su rekli Znaš što njoj treba? ---Muškarac... i to je istina, ona totalno traži od svih pažnju, neki put da je to prestrašno, naprimjer kad je došla naša slatka Gwan iz Thailanda, nismo je čovječe vidjele godinu dana, i šef i mi smo bili oko nje, za stolom pričali i tako, i sad ona se očito "borila" s nekom kutijom coca cole ili što li, a mi je nismo šljivili ni 5% jer smo bili svi oko Gwan, i onda kad mi je kasnije pričala da nitko ju nije niti pogledao,a njoj je bilo teško i bla, bla.. i ja joj kažem da ne možemo mi njoj čitati misli svaki put, pa što nije pitala za pomoć, pa lako bi joj pomogli.. onda se nešto izvalčila da smo mi svi bili oko Gwan, a nije nas bilo briga za nju..ajmeeeeeeeeeee.... ja joj kažem pa di nećemo kad je nismo vidjeli godinu dana... ma, ne valja se uopce oko toga zamarati.... bilo je milijun takvih situacija, nas sef i jeremy je više ne mogu bas smisliti..jer ona je uvijek princezica, uvijek sve shvaća osobno (ali stvano) i nekad se baš bahati i uvijek je u pravu... mala bogatašica kako su je zvali!!!!
ali evo jednog primjera kakve smo znali goste imati...
jednom nam e neki lik došao sa svojim djetetom i onda nas je pitao da li imamo ne znam kakve grickalice, i mi smo mu rekli da nemamo, da imamo samo ono što je tamo izloženo vani, i on ponovo pita isto pitanje još 3 puta nakon što smo mu mi stalno isti odgovor davale, prestrašno, onda mogu samo zamisliti kakav će biti taj dječak njegov kad odraste, ako mu je otac takav..
ali daleko od toga da su svi bili takvi... kad kažemo da su svi amerikanci isti,nije istina..jer smo mi imali predivne goste... dosta njih je dolazilo i u isto vrijeme kao i prošle godine, i onda kad bi vidjeli da je stara ekipa kao i prošlo ljeto, onda su zaista bili oduševljeni, i naravno, onda bi nam dali nešto novaca i va žepe
uglavnom, uvijek su nas svi hvalili i kako im je drago da nas opet vide i tako.... a njima je glavno da ti s njima pričaš i pričaš i pričaš i samo melješ, a neki put nisi raspoložen za to i onda ja kao odem nešto raditi u kuhinju hehehehehhe ali uglavnom jer stvarno bio užitak raditi tamo!!!!
ovo je slika koju sam slikalanegdje oko 6.45 ujutro.. e onda je stvarno užitak voziti biciklu
ovo je slika kad su se Mile i Nenad (makedonci koju su zivjeli 2 sobe od nas) kopali s lopatama po stanu i tražili nešto !?!?
inače od njih četvero samo je Mile kuhao, Dejan i on čistili pa im je već dopizdilo na kraju, soba = kaos
a ovo ljeto, mislim, nije da smo izlazile, Linda ajde i je nešto, bila je čak jednom u klubu plesati salsu (ja sam bila prebijena od umora jer sam u to vrijeme radila 3 posla, i čim bi došla doma bi već na kauču zaspala, a kamoli da idem van, to je bilo u biti najčešća verzija od mene i seke), ali uvijek se nešto dešavalo, znači kad smo bile off, što i nije bilo često, ali uvijek bi se družile s Makedoncima i ostalim susjedima, ili otisšli kod Jace i Mileta (ova hrv.obitelj), pa eto mlalo slika i s nekih partyja
Goce
do not disturb
a šteta što nismo snimile kako goce priča engleski i kako se on sporazumijevao sa svojhim gostima i nadređenima, to ne možete ni zamisliti...
a jednom smo se napokon uspjele dogovoriti s Cassie koju smo prošle godine upoznale, da odemo kod nje u Portsmuth malo da vidimo taj njen novi stan...bilo nam je super!!! ali taj grad je totalno ghetto, i nikad tamo ne bih živjela, ali njena erija je bilo dobra i napokon je imala normalnu cimericu u koju se može ugledati jer je baš bila jako vrijedna, a i bome neki dobar posao, sa 26 godina kupila svoju kuću (a moj Jeremy s posla je s 28 kupio kuću s bratom , i sad otplaćuje jer ima još nekih cimera i fino malo po mlalo, i za 5 godina misle kupiti još jednu kuću)
evo slika
porch
super joj je kuhinja, a i ona je počela zdravije jesti pa kuha i užitak joj je biti u tojkuhinji, i meni je predobra, super su te američke kuhinje
dnevni boravak
blagavaona i cimer
malo linda mora isprobati kako je to zadrijemati na porchu--NEMA DI NE MOŽEMO ZASPATI
Pa smo onda otišle malo do grada i u pivnicu
mi smo pile neku pivu od breskve i ja mislim borovnice ili tako nešto (jer inače ne volim pivu ali ovo je bilo dobro)
super pivnica/restoran izgleda
a ovo je Joe iz St.Louisa koji je na negdje 5 tjedana došao u Hilton s jošs par momaka iz Austrije koji su u biti radili avione, i učili amere kao se njima koriste, i ugla.jako smo se sprijateljili, puno smo pričali s njima i oni su svaku večer dolazili kod nas u lounge, i billi dok nismo zatvorili pa je jednom Joe uzeo usisavač u ruke i kao usisavao..., a evo islike gdje smo zajedno
Linda Martin Joe i ja
a dužne smo vam i priču kad smo ostale u Hiltonu prespavati
ma uglavnom da skratim, trebao je udariti uragan i to je bilo priče i priče, vijesti samo o tom uraganu i bla, bla..i mi smo stvarno mislili što će to biti, a kako je Linda sutradan trebala raditi od 6ujutro, onda nam je Lars, naš šef rekao neka ostanemo u Hilotnu (naravno da besplatno) jer da ona ionako mora raditi pa da se ne mora brinuti da li će doći na posao ili ne, i tako smo mi ostale, nismo samo mi nego i još par ljudi koju su radili jutarnje smjene.. uglavnom, NA TAKO NEŠTO BI SE ITEKAKO MOGLE NAVIKNUTI, jer nam je bilo predobro...Internet za džabalesku, ja sam se čula tu večer s dečkom preko skype-a do nekih 2.15 ujutro, a on uragana nije bilo ni "u"... pita on mene, pa daj malo pogledaj jel vani nevrijeme ili što, ma nije bilo ničega, počelo je kiša padati kad sam već spavala i puhalo je nešto, ali ništa posebno..
ali evo vam slikica, koji gušt je biti u tako čistoj mirišljavoj sobi, ti kreveti tako ogromni i visoki (tako imaju gotovo svi Ameri i to nam je nešto superrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr), wc predivan, ma joooooooooj, što da vam nabrajam, uživale smo....
naši kreveti, mada smo zajedno spavale na jednom, šta'š kad mi uvijek zajedno spavamo,a i veliki su...
ovo i ja želim u budućem stanu heheheh
ogledalo koje možeš pospremiti do zida, odlično
ja sam imala i doručak u sobi, Linda room service
ljubavna porukica heheh
jeste da je slikano jer sam već pojela, a imam najbolju seku na svijetu, donesla mi doručak
naravno da smo pustile nešto novaca za housekeeping, i iako nisu imali skoro ništa za čistiti zbog nas, trebali su napraviti krevet i to čak i onaj na kojem nissmo ni spavale (rekao nam je Mile i makedonci da moraju raditi oba kreveta mada je ovaj netaknut)
ovo je pogled iz sobe, mada nismo imale ocean view, nema veze, soba je bila i više nego zadovoljavajuća, mada nam još nije jasno koliko ljudi plaćaju sobu iz koje i čuješ susjeda ..a ča ćes....
a onda sam išla kod Linde u lounge da je počekam s poslom pa da zajedno idemo doma, pa sam uživala, pa su me Charles i Lars zajebavlai pa bi mi došli do stola, i rekli, MISS MARACIC, CAN WE GET YOU ANYTHING? i slične gluposti...
a jesu funny
mogu vam reći da gosti uživaju u tom našem Empyrean clubu
pa sam još malo slikala
malo nas gosti hvale i pišu što bi eventualno trebali promijeniti
a jedni gosti su nam poklonili i cvijeće
Joe i Martin su Lindi i meni dali svaki po $25, a drugima po $10, a rekli su nam da su nam htjeli kuptiit naušnice ali da nisu našli nikakve lijepe nego da su sve bile neke seljačke... hehehe
pa smo jedan dan kuhali opet za nas svih, svi sretni i zadovoljni, a kad vidite te OPET SAM KO DOMA face, osjećaj je neprocjenjiv
pa smo se išle naći i jednom s Lindinom kolegicom s posla u Cavalieru od prošle godine, a inače je ženskica s Jamaice
jedan dan su se neki bogataši vozikali po cesti, bila je neka parada vezano za njih, nemam pojma
to je to za sada od mene... sad nek Linda malo piše... :))))
kissi kissiiiiiiiii
nedjelja, 26.09.2010.
Ki da naslov stavin ča ja znan?
Ja ću sad malo pisati... a to je da nam je Danijelito bio baš pravo osvježenje u Virginiji beach, meni a kamoli onda mojoj seki jel... super nam je bilo u tom restorančiću mexičkom o kojem Linda pričala, imali smo konobara Armanda, pa smo malo mi s njim na espanol, pa se on ful začudio kako mi to znamo iz telenovela.. eh Armandito, nemaš ti pojma s kim imaš posla ... Danijelito nam ne da da tipujemo, a mi uvijek ostavimo 20%-- pa znamo kako je to kad ne dobiješ neki tip, ili još gore, kada ti ništa ne ostave, ajme ove godine u restoranu kod Grka, ja sam znači radila uvijek samo vikendima za doručak i ručak, i neki ne bi ništa ni ostavili, ali najgore je kad imaju račun na primjer 100 dolara i onda ti ostave 3 jebena dolara..ajmeeeeeeeeee najradije bi onda išla za njima i vratila im tih 3 dolara.. a pazite ovo, moj zadnji dan u restoranu (btw cijeli dan sam bila taaaaaaako sretna da sam samo pjevušila i bilo mi je taaaaaaako dobrooooooo) i meni prvi stol neka familija koja je iz Bosne, ajmeeeeeeeeeeeeee kako su mi uljepšali dan nemate pojma, a bome i ja njima!!!!!!
Juhuhuuuuu kako sam bila sretna, i ful mi je bilo čudno pričati onda na hrvatski, oni su ovdje u Virginiji beach bili samo na odmoru na 2 dana ili tako nešto, a inače u iz nekog grada u Virginiji. Kažu da uvijek ljetuju inače u Myrtle beach-u, ali da su sad odlučili ići ovamo, i kažu da je Virginija beach taaaaaaaaaaaaako skupa da je to prestrašno, od restorana do hotela, da u M.beach bi prošli mnogo jeftinije... etoga, ja sam ih lijepo ispratila, pozdravili smo se i zaželili si sreću i to je to.. oni nisu u Bosni već cca 15 godina bili i nemaju neku želju jer nemaju tamo više nikoga,a i treba aviokarte platiti i tako... kći im izgleda totalno amerikanski J a ona mi izgleda ko ruskinja, a on pa rekla bi naš, da!! Što se tiče restorana, nisam onoj kuji ništa rekla što sam mislila dok je vršila torturu na meni, jer je otišla doma a ja to nisam ni skužila- naime, ona kad dođe radit za doručak onda si ona kad prođe žurba i kad zaradi dosta novaca, onda gospodična si ode malo doma odmoriti, i mislim da ode, kao, popiti neki lijek, žao mi je što nisam slikala da je malo vidite na što liči, jer joj bas ta zločestoća paše uz izgled!!! Ma glavno da sam ja slikala moje kuhare, moje Dominikance koji su pravi, toliko dobri ljudi, toliko sam se nasmijala s njima ovo ljeto, kao i prošlo , i bilo mi je jako teško kad sam se išla s njima pozdraviti, ali sam to obavila što je brže moguće da mi slučajno koja suzica ne pobjegne, ali nije sva sreća!!! Pa evo malo slikica da vidite moje ljude koji će mi itekako nedostajati...
Hunka
inoel, jaaaaaaaako vrijedan dečko, jako vrijedan
Javier i Inoel kojeg svi zovemo bambino, a inače ovdje izgledaju kao neki macho tipovi , ali su baš dragi
opet Hunka i ja (ne znam točno kako se njegovo ime piše pa sam samo ovako napisala kako sečita)
Karolina i ja, ona je inače radile s Lindom, ja je toliko nisam viđala, ali smo i mi malo družile, super je cura....iz Poljske inače
Luciano i ja, i Hunka u pozadini
moji najdraži
Hunka, Luciano i Rafael
i Javier na suđu
A inače, puno ljudi koje smo upoznale su nam jako dragi, i žao nam je što većinu njih nećemo vjerojatno više nikada ni vidjeti, ali šta ćes, takav je život.. mi smo neke pozvali u Hrvatsku, i neki će 100% doći, kao na primjer naš couchsurfer Jim koji nam je došao sad zadnju večer da mi vrati cd od USHERa koji sam mu posudila da si sprži, on je otišao u Chinu na tjedan dana jer ima nekog novog kupca ili dobavljača ili što već, i u 10.mjesecu opet ide, i onda ponovo ide u 4.mjesecu 2011. i onda će navratiti i do nas u Hrvatsku, ako ne odluči ipak doći baš po ljeti!!!!
Samo da još kažem , pa da završim s restoranom, da se nisam ništa previše zbližila s curama-ženama iz restorana, konobaricama, čak su neke išle doma, a nisam se ni stigla pozdaviti, ali nema veze, niti imam slike s njima, osim s našom Karolinom, ona inače uvijek radi s Lindom pa se ona bolje poznaju ali i meni je jako draga, inače je iz Poljske, a i neke su nam rekle (koje su stvarno ok žene, ali da čujete njihovu povijest to je prestrašno—mama i tata alkoholičari, ova jedna je do svoj e 40e bila na drogama i alkoholu, druga isto nešto alkohol, ali ona je learned her lesson, sad tu it amo popije ali možda samo jednu cugu, jedna je, koja nam nije draga, tj nikome u restoranu nije draga jer je toliko pesimistična i negativna da je to prestrašno, ona je, kako nam druge konobarice kažu, alkoholičarka, i ona i njen dečko, i izgubila je djecu zbog toga, a ona mi je sama rekla kad smo pričale jednom, da joj je bivši muž samo otišao s djecom, i ona ne zna gdje su sada...a prije je bila u drogama... ali ovdje u Americi su žene jako drugačije ali o tome ću neki drugi put) da ćemo im faliti jer da stvarno smo hard working ladies, i da smo jako drage i dobre i bla, bla.. i vjerujem im, jer vidiš kad je netko fake a kada stvarno misle to...
.....nastavljam drugi put jer ovo sve pišemo u vlaku, a sad smo već skoro u New Orleansu....
JOŠ MALO S NJIM by Linda
Dok nas dvoje nismo putovali , lunjali smo Virginijom Beach.
Malo bili na bazenu. Mada se baš tog dijela i ne sjećam iz vidljivih razloga.
Dado
Pa malo šetuckanja po boardwalku..
A jednu večer smo otišli i do Jace i Mileta. I opet pun kufer hrane kod njih, its always the same story!
Malo predjela, domaće paštete i krekera.
Tu nemam što opisivat pa ću samo slikice nadodavat
Thats wassup!!
Još uvijek smo na predjelu, malo pršutića i sirića heheh
Good stuff
Ekipa
NIsmo mogli proć bez deserta mada smo bili ne puni, nego kao da smo jeli 5 dana!!
A doma nas je čekala Brankica
I opet malo šetuckanja..
U pozadini Dairy Queen, jako dobar sladoled a i veoma skup no to nas nije obeshrabrilo
Bili smo i prisutni na nekom jazz -blues-soul koncertu a ovo je izvođačica. Bila je predobra!!
Surfing USA
Malo sam ga vodila i u HIlton da vidi kadi delan
Ali veća je uzivancija dok se ne radi nego samo uziva
Baš smo pravi turisti!
a onda i musica a la jamaican style
Pa playa
I zadnji večer smo išli na mexican food u tako neki sladak restač.
Enrique - dobra usluga
Sa nekim ljudima
I slijedeći dan , ode mi moj mali 
